Visoko

Visoko

"Čovjek je dužan svome zavičaju dok je živ" Ivo Andrić

4220
PODIJELI

Moje Visoko su oduvijek bili naselja Carica i Luke. Položaj moje zgrade u odnosu na ostale zgrade u Naselju Luke i sve te visočke ulice i mahale u najvećoj mjeri su uticali na to ko sam, šta sam i kojim jezikom govorim. Tu gdje sam odrastao – To sam. Ma gdje da sam trenutno. Ovo je moj asfalt, moje stepenice od gelera, moje mjesto pod suncem spomenik mog vremena.

Posebni mentalitet, izmiješani, nedefinirani i stara „vi'ščka“ – kako ćemo, lako ćemo.

Svako novo isključenje sa autoputa pri povratku iz Sarajeva, škripa guma zbog jake okuke prije mosta, naplatne kućice, smrad iz Preventa, nedefinisan kružni tok kod „Munibovog mosta“ (Podvanj), rupe na cesti, vječiti radovi, gubljenje radijskog signala kod Suše na semaforima, krug kroz čaršiju gornjom džadom do Makice i Pehača u Gornjeg Imeta ili odmah lijevo prema kući, pa možda kod Kare na brzu kafu i jedan listić u Premieru? Stalna je dilema i pitanje.

Avlijaneri od Veme do Pekićeve zgrade, ničiji i svačiji. Nezainteresovani šetači koji ne znaju šta bi od sebe. Saobraćajna gužva kod Vizije, ljetna zabrana saobraćaja kroz nekadašnju Ognjena Price, alijas Alije Izetbegovića. Visočki žargon, gutanje samoglasnika, odo do čojka, pozdravio te čojk, završit ćemo preko čojka. Sa decenijskim pitanjem ko je više taj „Čojk“. Koliko god sit čovjek bio uvijek može još jedna kafa u Ripliju, pizza u Milanu, desetka kod Semića ili Ihtijarevića ili bureka za 3 KM kod Ešrefa.

Fajront u svim kafana u 23.00 h, ničim izazvani čipovani policijski sat utkan u DNK svakog Visočanina još od prije rata. Odlazak u Kiseljak ili Sarajevo u potrazi za noćnim životom do ranih jutarnjih sati. Nekad je bilo ujutro nakon mahmurluka na čorbu kod Vampe ili na pače kod Hadžince, danas je sve manje onih koji se toga sjećaju, ali znaju za doner kod Zeke ili pljesku kod Kaseta. Prepričavanje provala iz Ribarskog, Gornjeg i Donjeg planinarskog i pravljenje plana za meze na Žutoj gredi. Oni malo više ters neće nijedno pa napraviše sebi Stakleni grad.

Miris memli haustora u Naselju Luke, rivalitet mahalaša i haustorčadi iz radničkih porodica. Jesu li samuni bolji na Kraljevcu, kod Aska, u Efendira ili kod Ganibegovića? Sladoled u martu kod Šoka ili u Fontani, a ljeti na otvorenom kod Pekića. Nedostaje slastičarna „Korzo“ njihova najbolja na svijetu grčka baklava, boza, šampita i tulumba, fali brate i Hafetov točeni sladoled sa čokoladom ili vanilijom, odnosno pola-pola.

Visočko sijelo od kojeg umreš sutra. Šta će se pit, a šta mezetit. Prezriv pogled kad se praviš pametan i naručiš nešto pogrešno iz navedenog razloga. Pažljiv odabir muzičkih brojeva prilikom svakog sijela, neprevaziđeni Kemal Vražić Ibe je još davno rekao da se u Visokom nikad nije slušala papanska muzika. Izlasci u Gradski park i na Siciliju kad si tanji s parama i s curom, odnosno gostima sa strane u “Kecu” (No1) kad hoćeš da si malo važniji. Pokušaji konobara da te zakinu za marku. Čisto iz provjera naivnosti. Izvini jaro, zajebo sam se. Selam alejk, poselami kod kuće, petkom na džumu, subotom u Planinarski. Hiljade naglasaka. Uze't, donje't, vo'de. „Podaj him dvije dece“. Očiglednost strenđera s đozlama s dvostrukim staklom, ruksakom i fotoaparatom u potrazi za drevnim Semirovim civilizacijama. Nepriznavanje zvijezda i veličina iz bilo koje oblasti ma koliko sjajne bile. Prvi maj na Ravnama i da se janje okrene radi bahila i komšija. Modernija varijanta Makarska ili Dubrovnik. Nedjeljno mrtvilo. Falio si jučer. Mahmuran sam ko čep. Rukovanje sa svakim s kim si se barem jednom zatekao na izlasku – „šta ima kakav si – dobar ti“. Šta ima-nema ništa, kod tebe. Inače?

Sevdah. Jesen u Aleji. Veličanje događaja kojih se samo oni sjećaju. Laž kao oblik vlastitog pozitivnog PR-a koja vremenom postaje urbana legenda. Jugonostalgija, Kožara, Vitex, Velepromet. Fetiš: Mulo Hodžić. Visočko suho meso. Bosna, Fojnica. NK Bosna, RK Bosna. Pit ćemo kahve, imam te u vidu, čućemo se iza ponedjeljka. Ne dam ja „brazao“. Beskonačne kafe i ponesi čašu vode kad ti bude usput. Opiranje modernom i svemu drugom i drugačijem.

Visoko ili voliš ili ne voliši. Voliš ga odvajajući ga od smoga koji ga je poslije rata obavio. Od njega otežano dišeš. Laže onaj ko kaže da Visoko ne valja, taj ga ne poznaje…

U Sarajevu nemam ljudsku mrežu unutar koje bih se mogao smjestiti; moje Visoko, grad koji postoji unutar mene još uvijek tu je, pod opsadom ljudske gluposti i loše administracije. Moja izmještenost je metafizička i tačno onolika koliko je bila i fizička. Visoko je moja geografija duše.

Neki su morali otići, neki su umrli, a svi smo se mi mnogo promijenili. Opet, volim doći ovamo, ima tu još ljudi koje jako puno volim, ima tu još nečega što je moje i što mi niko ne može ni protjerati ni srušiti ni sahraniti. U Visokom mi se još uvijek ima ko obradovati. Nema baš puno mjesta na ovom svijetu gdje se jedni drugima obradujemo. Visoko je jedno od tih rijetkih mjesta.

Visoko nije grad, čaršija, mahala ni kasaba. Visoko nisu ni ljudi koji grade tubo-folk elitu. Visoko je nešto više, to je dio duše u kojem se kriju sva mjesta koja nose pečat našeg odrastanja, svi sokaci u kojim nam je srce prvi put drhtalo, sva lica koja rado srećemo.

Bijela džamija, Pertac, Oruča, Durmića, Hadžihasanova, Potkriž, Njegovića, Sinanagića, Matrakčijina, Kadića, Braće Zečevića, Džamijska, Pinjagića, Karavdića, Čabaravdića, Pašagića, Donja Mahala, Alagića, Skopljaka, Ihtijarevića, Delahmetovića, Mevića, Dr. Džananovića, Potok, Hazima Dedića, Perendina, Alije Izetbegovića, Šahinovića, Kralja Tvrtka, Salihbegovića, Gornje Rosulje, Tabhanska, Hamdije Kreševljakovića, Ševulje, Džemaludina Čauševića, Islamovića, Mehmeda Mujezinovića, Jevrejska, Basamaci, Vrančeva, “25 aprila”, Dahirovac, Mladih Muslimana, H.Voda, Zenička, Kožarska, Mehmed ef. Handžića, Naselje Luke I, Patriotske lige, Naselje Luke II, Aleja Šehida Resula, Naselje Luke III, Čekrekčije, Naselje Luke IV, Musala, VIII, Kadije Uvejsa, Branilaca, Ibrahima Hodžića, Čerpići, Čajengradska, Ozrakovići, Sarajevska, Carica, Mule Hodžića, Šadrvan, Moštrina, Franjevačka, Prijeko, Bosne Srebrene, Muderisa Bašića, Bulaklina, XII, Visočkih brigada, Čaršijska, Rešada Kadića, Tekija, Muhameda Hadžijahića, Lovačka, Muzaferija, IX, Gazi Husrevbegova, Varoška, Husein-bega Gradašćevića, Mlinska, Podklisa, Križ, Šaćir ef. Sikirića, Banjerska, Kakanjska, Potina, Kovačica, Ljetovik, Zečevića, Podvisoki, V, Muftije Numanagića, Podvisoki, VI, Iznad Duvara, Podvisoki, VII, Bare, I, Burića, II, Novobrdska, III, Izeta Kurtalića, IV, Rašidovića, Špiljakova, Ferhatovića, Hasečića, Tjesnac, Pašića, Klisa.

Čudan svijet, živi u ovim ulicama. Ogovara te, a voli, hvali te, a u isto vrijeme mrzi. Ismijava sve što radiš, ali pamti i poštuje. Ponekad zli, ali kad zagusti pokažu ono najbolje iz sebe. Sve su to Visočani i sve između toga.

 

 

 

Komentari

komentara