Visočanka Emina Smajić nakon borbe s tumorom: “Za ozdravljenje je potrebna ljubav i podrška porodice i okoline”

Tumorom se nazivaju sve izrasline na ljudskom tijelu koje prelaze normalne granice građe ljudskih organa, te im je osnovna karakteristika da se razvijaju i rastu na organima i tkivima samostalno. Njihova opasnost ogleda se u šteti koju nanose svim tkivima na kojima se ravijaju maligni, odnosno, zloćudni tumori, koji su jedna od najvećih pošasti 21. stoljeća u razvijenim zemljama, a koji se u širem smislu nazivaju rakom. Iako je velika bojazan svih stanovnika planete Zemlje od ove bolesti, zbog velike stope smrtnosti, današnja praktična medicina donosi mnogo primjera adekvatnih izlječenja i oporavka, usljed pravovremenog otkrivanja tumora.

Jedan od takvih primjera uspješnog liječenja tumora jeste i naša sugrađanka, Emina Smajić, koja je u 13. godini oboljela od Osteosarcome partis distalis femoris ili tumora na desnom koljenu.

“Sve je počelo jednog sunčanog junskog jutra u bašti moje porodične kuće, kada sam prilikom druženja sa porodicom osjetila jaku bol u predjelu desnog koljena, nakon čega sam primijetila i oteklinu, što me je dovelo do hitnog ljekarskog pregleda. Nakon pregleda ustanovljena je niska razina hemoglobina i povećan broj leukocita u mojoj krvi, zbog čega sam upućena na detaljne pretrage u sarajevski klinički centar.” – počela je Emina svoju priču za Visoko.co.ba, prisjećajući se dijagnosticiranja bolesti.

Nakon niza pretraga koje je obavila na odjeljenima ortopedije i traumatologije Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, te nakon tromjesečne hospitalizacije, ovoj mladoj Visočanki utvrđena je dijagnoza koju je najmanje priželjkivala. Zloćudni tumor, koji vodi do velike borbe za izlječenje, uz moguću amputaciju noge – predviđali su doktori.

“Nakon što je ustanovljeno od čega bolujem, doktori su tu vijest saopćili mom ocu koji je sedam punih mjeseci čuvao to u sebi, ne mogavši da se pomiri sa tom sudbinom. Preda mnom je bio tretman od minimalno sedam mjeseci intenzivnog liječenja kemoterapijom, nakon čega slijedi operacija i nastavak liječenja kemoterapijom do konačnog ozdravljenja.” – kazala nam je Emina.

Nakon kemoterapija ponovo borba: Operacija u Bologni

Ipak, vjerujući da bolest nije kraj ova mlada Visočanka posvetila se dugotrajnom liječenju, koje je donosilo nove velike izazove.

“U početku naravno da nije bilo lahko. Prvenstveno sama agresija kemoterapije pokazala se već u prvim sedmicama i ja sam osjećala slabost, umor, gubitak težine i mišićne mase, te za mene kao djevojku najteži dio – gubitak kose.” – kazala je Emina za Visoko.co.ba govoreći o samom liječenju.

“No, sve to nije obeshrabrilo ni mene, ni moju porodicu, te već nakon dva mjeseca, kada su doktori počeli primjenjivati drugi protokol liječenja, moje stanje se očito promijenilo na bolje i već mi je to davalo neku novu snagu da nastavim dalje sa svojom borbom.”

Nakon teške i mukotrpne borbe, krajem 2009. godine Emina je započela posljednji ciklus terapije liječenja, što je najavljivalo kraj jedne bitke, ali i početak nove, možda još i teže borbe.

“Na početku liječenja mom ocu su kazali kako je jedino rješenje amputacija desne noge, kako bi ostatak tijela ostao sačuvan. Ipak, kroz savjetovanja dr. Gavrankapetanovića, saznali smo da postoji i druga opcija, odnosno, odlazak na operaciju u Bolognu (Italija), gdje bi bio uklonjen tumor i postavljena zamjenska kost. No, tu lijepu novost kvarila je i vijest da ta operacija košta 43.000 eura, a sredstva su morala biti prikupljena u roku od 10 dana.” – govorila nam je Emina o nastavku svoje borbe za konačno ozdravljenje.

“Nasreću, moji roditelji su, uz veliku pomoć mnogobrojnih medija i dobrih ljudi iz cijele Bosne i Hercegovine, uspjeli prikupiti ova sredstva te sam ja uskoro ležala na bolničkom krevetu u Bologni, gdje sam se oporavljala od operacije i privikavala na ‘novu’ nogu. Veliko uzbuđenje nakon povratka u BiH uskoro sam zamijenila novim ciklusom terapija koje su trajale sve do 27. 08. 2010. godine, kada sam napokon završila sa kemoterapijama i kada su me doktori smatrali konačno izliječenom, bez aktivnih malignih ćelija u mom organizmu.”

Ljubav porodice, te razumijevanje i podrška okoline su me doveli do ozdravljenja

Danas, šest godina nakon završetka terapijskog liječenja, ova 18-godišnja Visočanka učenica je trećeg razreda MSŠ “Hazim Šabanović” u Visokom, te aktivna članica udruženja “Srcem za djecu koja boluju od raka u FBiH”.

“Suočivši se sa teškom bolešću shvatila sam da su izuzetno važni ljubav porodice i razumijevanje okoline, prvenstveno mojih prijatelja, a zatim i ljudi koji su prošli ili prolaze isti proces liječenja kao i ja. To je ono što mi je dalo podstrek da se borim u svakom trenutku i to je ono što mi daje podstrek da se danas borim kroz udruženje za svu djecu koja prolaze isto ono kroz šta sam prošla i ja.” – kazala je na kraju razgovora za Visoko.co.ba, Emina Smajić vrijedni borac iz Visokog.