Recenzije: Operation Finale (2018)

844

Operation Finale je historijska drama koja ekranizuje misiju izraelske obavještajne službe Šin Bet, u kojoj je nekoliko pripadnika lociralo i privelo pravdi Adolfa Ajhmana, arhitektu Holokausta u Drugom svjetskom ratu. Eichmann in My Hands su memoari oficira Pitera Malkina koji su bili baza za pisanje scenarija, a režiju potpisuje Chris Weitz.

Petnaest godina nakon završetka Drugog svjetskog rata, vjerovalo se da je Ajhman (Ben Kingsley), mastermajnd Konačnog rješenja, mrtav. Međutim, operativci obaveštajne službe otkrivaju da je živ – posjeduje drugi identitet i radi u predgrađu Buenos Airesa, zajedno sa svojom suprugom i sinovima. Prateći Ajhmanovu rutinu, Malkin (Oscar Isaac) i njegovi agenti planiraju otmicu, kako bi ga tajno izvukli iz Argentine i sudili mu u Izraelu. Ubrzo, njihova misija postaje intenzivna igra mačke i miša…

Postoji nešto morbidno u činjenici da nas zanimaju historijski portreti zlih ljudi, vjerovatno jer pokušavamo da shvatimo šta to natjera čovjeka da uradi ili organizuje tako gnusne stvari. U filmu Operation Finale, priča nas podsjeća da su takvi ljudi na prvi pogled sasvim obični, što još više stvara potrebu da ih slušamo, sve dok ne postanu totalno odbojni. Autori prikazuju i drugu stranu Adolfa Ajhmana, predstavljaju ga kao obično ljudsko biće, a dobijamo priliku i da čujemo njegovo obrazloženje za svoje postupke.

U realnosti, Ajhman je čovjek zaposlen u fabrici, voljeni otac i suprug i osoba koja se uopšte ne ističe iz svoje okoline – zastrašujuć je samo zbog reputacije koja ga prati. Njegova maska je efektna i može se reći da je uspio u svojoj prevari, iako Ajhman u svojoj glavi nije prevarant, već je samo radio svoj posao. Ljudi koji su sproveli holokaust imaju dugu listu izgovora, opravdanja i objašnjenja za svoje postupke, ali svima je zajedničko da su pratili naređenja. Zbog toga ljudsko predstavljanje Ajhmana, umjesto čudovišta koje je bio, može biti i kontraproduktivno – strašno je pomisliti da je običan čovjek sposoban za takva zlodjela.

Pored scenarija, koji predstavlja Ajhmana kao očajnog čovjeka koga čekaju vješala, ali sa zastrašujućim stepenom normalnosti, velike zasluge za njegovo predstavljanje ima fantastični glumac Ben Kingsli. Čovjek se toliko unio u ulogu da je jednostavno sve osim njega sporedno i nebitno i jedva čekamo da se vrati na ekran. Zbog toga agenti nisu ni približno karakterizovani kao njihov zatvorenik. Piter je buntovni, ali inteligentni obavještajac koji, kao i većina Jevreja, imaju lično iskustvo sa genocidom i proganjaju ga noćne more. Pored njega, ostali agenti su manje-više šablonski predstavljeni, bez dubljeg bavljenja njihovim karakterima.

Odrađen je ozbiljan posao vezan za detaljno istraživanje, planiranje i hapšenje Ajhmana. Autori su se bavili i savremenom izraelskom politikom, koja pokazuje da su se Ajhmanovi stavovi proširili i na zemlje u Južnoj Americi. Postoji doza napetosti u izvršenju plana, ne samo zbog bojazni da će isti propasti, nego što pojedini agenti vjeruju da Ajhmana treba ubiti bez suđenja. Pun pogodak su scene sa Ajhmanom i Piterom, u kojima se njih dvojica nadmudruju i eksploatišu zarad sopstvenih ciljeva, vjerujući da mogu promijeniti onog drugog.

Međutim, ovaj film škripi iz nekoliko razloga. Prije svega nije uspio da izgradi postojanu tenziju, koja uopšte nije ni potrebna u ovakvom tipu filma. Dodavanje izmišljenih elemenata je rezultat lijenog pisanja scenarija i zbog toga niko ne bi uzeo za zlo da je film kraći bar za pola sata. Efektna završnica je postignuta snimcima sa pravog Ajhmanovog suđenja, koji predstavlja vitalan trenutak za upoznavanje svetske javnosti sa holokaustom, ali mi onda nije jasno zbog čega je film više zainteresovan za samog Ajhmana nego za ljude koji su ga priveli pravdi.

Operation Finale je ziheraški odrađena biografska drama kojoj je glavni problem činjenica da se žestoko trudi da bude napeta, umesto da se detaljnije posveti herojima ove priče – film od suhog prosjeka vade fantastična gluma Bena Kingslija i Oskara Ajzaka.

visoko.ba/filmskerecenzije.com