Ermina Saletović, mlada kreatorka iz Tuzle, za Visoko.co.ba otkrila tajne svog uspjeha

2522

U današnje vrijeme je malo je ljudi koji bi se usudili pokrenuti svoj vlastiti biznis jer ipak je za to potrebna velika hrabrost i jaka želja da se istraje. Među to malo ljudi spada i jedna jako pozitivna djevojka iz Tuzle. Riječ je o Ermini Saletović koja je uz puno ljubavi, truda i zalaganja pokrenula svoj vlastiti biznis.
Ermina je pokrenula svoj projekat pod imenom “Loulou moda” putem interneta, gdje je objavljivala odjeću koju je ona uređivala raznim detaljima. Malo po malo, počela je i sama da šije odjeću, pa je taj projekat je prerastao u veliki uspjeh i ova djevojka je postala jako poznata po svojim kreativnim idejama, koje predstavlja putem fotografija na internetu.
Erminu smo upoznali preko interneta i zbog njenog jako zanimljivog načina rada kontaktirali smo je te nam je Ermina otkrila tajne svog uspjeha.

Šta bi nam voljela reći o sebi za one koji te ne poznaju?

– Iskreno, prije bih ovdje pisala onaj dio o završenom fakultetu, usmjerenjima i ostvarenjima, a sada to već nekako spakujem u par rečenica, pa neka uzme svako onoliko koliko želi da me upozna: Volim tuzlanski duh, sredinu u kojoj gradim identitet, biram sporedne puteve kako bih došla do cilja, jer me jednostavnost nikako ne privlači. Posmatram i upijam, te u glavi razvijam kreacije, često ih smjestim i pronalazim u drugoj velikoj ljubavi-književnosti, pa uz šolju čaja rode se novi projekti. Volim svoj posao, ne žalim za izborima, padovima i zahtijevam od ljudi da se smiju. Sasvim jednostavno.

S obzirom na to da si na društvenoj mreži facebook jako popularna upravo sa svojim biznisom, da li nam možeš reći nešto detaljnije o tome čime se ti baviš?

– Prije tri godine na nagovor prijatelja pokrenula sam projekat LouLou moda na Facebook-u. U pitanju je bilo redizajniranje odjeće, prva godina zabilježena u rokovniku kao godina bez uspjeha, a onda se za to sve nekako pročulo, broj članova je svakodnevno rastao, paketi su se pakovali, a ja sam počela i sama dizajnirati. Uz pomoć i prijedloge drugih ljudi počela sam krojiti, uvoditi neke nove projekte, pisati o svemu što me okružuje i tako smo dobili blizu 12 000 žena koje prate taj profil. Danas moje kreacije, ali i stvari sa raznih stranica koje tu predstavljam, nose djevojke od 15 do 55 godina širom BiH.

Kako je zapravo nastala tvoja ideja za „Loulou moda“?

– Uvijek kažem da se to razvilo sasvim spontano. Mrzim uniformisanost i stalno sam tragala za nekim unikatnim komadima odjeće po buvljacima, secondhand radnjama i drugim mjestima, pa su me nagovorili da to predstavim i drugima. Brat i ja smo ukucavali imena parfema, sjećam se, kako bismo odabrali neko ime i pokazalo se da smo napravili dobar izbor. Onda sam uz pomoć krojačice dorađivala razne stvari i ideje su se počele gomilati.

Kako je raditi na takav način, komunicirati i poslovati sa ljudima iz različitih dijelova BiH? Sa kojom skupinom ljudi najviše dolaziš u kontakt?

– Volim ovo što radim, pa mi pretežno ne predstavlja nikakav teret, već veliko zadovoljstvo. No, postoje oni dani kada je zaista teško, jer dnevno je tu stotinu poruka, stotinu različitih žena sa različitim željama. Trudim se da sve one budu zadovoljne, ali je teško pronaći zajednički jezik sa svima. Međutim, kroz ovaj posao upoznajete toliko životnih priča, karaktera i na kraju svakog dana, dok čitate njihove duge poruke, shvatite koliko smo mi svi isti i koliko nas lijepa riječ nepoznate osobe zna usrećiti. Ne mogu ih nikako podijeliti na neke skupine, zaista sa svima njima imam poseban vid komunikacije, od majke koja ne stigne ništa uzeti, jer je uspavljivala bebu do djevojčice koja ide u srednju školu i traži savjet šta će obući povodom maturske proslave.

Na facebooku je mnogo ljudi koji žele da te upoznaju, kako reaguješ na to?

– To me uvijek iznenadi i obraduje i nikako se ne mogu naviknuti da me nepoznate osobe zovu da posjetim njihov grad i da skupa popijemo čaj ili kafu. Dosta njih i upoznam, pronađemo nekako vremena da se vidimo i ta druženja mi dodatno uljepšaju ovaj posao. Lijepo je znati da možete računati na nekog u skoro svakom gradu, ako vam zatreba pomoć i vazda ih ispitujem kada će navratiti u Tuzlu, pa da se i ja pokažem kao dobar domaćin.

• Šta je ono što je bilo najteže u tvom radu ili ono što te je sputavalo, a šta je ono što te najviše pokreće?

– Najteže mi je bilo prihvatiti da postoje i negativni komentari, kao i kritike. Iskreno, malo ljudi će vam priznati da im teško padaju takve stvari i dosta vremena mi je trebalo da to rasčistim sama sa sobom. Nailazila sam ponekad na potpuno besmislene komentare i tako bih energiju trošila pravdajući se, a onda su me sve te žene naučile da se nekako izdvojim iz toga i ne marim toliko. Oni koji već par godina prate ovaj projekat, sigurno znaju o čemu govorim. Najviše me pokreću upravo njihova ohrabrivanja, zeleno svjetlo koje mi daju kada im predstavim nešto novo. Tada znam da sve ovo vrijedi i samo želim napredovati.

• Šta za tebe predstavlja ovaj projekat i kako je on uticao na tvoj život?

– To je sastavni dio mene i sutra kada bi sve ovo prestalo, niko mi ne može oduzeti sva ova poznanstva, lijepe riječi i sve ono što je izašlo iz naše radionice. Svjesna sam da će doći period kada ću poredati neke druge životne prioritete ispred ovog, ali sve dok traje meni je lijepo. Puno je posla, ali to usputno obavljam, ne gledam na to kao nešto što se mora, već što je dio moje svakodnevnice, poput doručka ili šolje čaja.

• Koji su tvoji sljedeći planovi za Loulou modu? Šta možemo očekivati od Loulou mode u budućnosti?

– Ni sama ne znam, vjerujte. Imam par ponuda za saradnju sa nekim novim stranicama, ali mi nedostatak slobodnog vremena ne dozvoljava da malo ozbiljnije razmotrim te mogućnosti. Ono što se tek treba predstaviti jeste linija haljina. Pronašla sam djevojku koja će raditi sa mnom, krojiti sve ono što nasa mašta zamisli, pa ćemo u narednom periodu vidjeti haljine za ovaj godišnji period. I nadam se da ću napokon, osim torbi sa natpisima, uvesti i majice sa našim prepoznatljivim rečenicama. U malo daljoj budućnosti imam želju da organizujem neko druženje, reviju u Tuzli i na tome se već pomalo počelo raditi. To je to što se tiče mode, a nekako nam je i književnost postala sastavni dio ovog projekta. Većina njih zna da dosta pišem i sve više i prijatelji, kao i porodica, vrše pritisak da se to zvanično objavi, ali sam lijena po tom pitanju, pa vidjet ćemo. Ljepota ovog projekta i leži u tome što nikad ništa ne znamo, pa samo nam se negdje otvore nova vrata.

• Da li nam možeš otkriti svoje tajne uspjeha?

– Svi moji prijatelji, ako ih pitate, sigurno će vam reći da ja nikad ovo ne vidim kao uspjeh i zaista je tako. Nekako se ne opterećujem time, znam da sam postigla dosta toga, ali ni sama ne znam kako je sve ovo došlo do ovog nivoa. Svakako da treba truda, rada, ali vjerujem da i neki tamo faktor sreće ima svoje prste u tome. Dobra i velika energija, osmijeh na lice i samo naprijed, sve se to negdje posloži kako treba, samo što neko čeka malo duže. Tako da vam ja nemam šta otkriti, sve što znam, ja i podijelim, nemam neke posebne trikove i možda je baš u tome ta “tajna”.

• Šta bi poručila našim čitaocima?

– Maštajte, dišite, koračajte! Usmjerite negdje svoje ideje i energiju, a prije toga dobro razmotrite sve mogućnosti. Nemojte nikada zaboraviti šta je bio razlog za jučerašnji osmijeh.

Mi želimo puno sreće Ermini u nastavku rada, i vjerujemo da uz svu pozitivnu energiju koja izlazi iz nje dolazi i njen još veći uspjeh.
Na fotografijama ispod možete vidjeti neke detalje rada ove djevojke: